21. srp 2011.

Tiho, tiho cvetovi bi mogli stradati

Stani vetre, ni tratini ne dodirni travčice,
Oči su danas zatrte bojom tuge.
Stani, da cvetove ne zabole latice,
Ne remeti tišinu odavde do nebeske pruge.

Juče je oluja presekla pticu plavu,
Neko je tugovao i suze lio,
Juče sreća od nekog okrenu glavu,
Tren je čemerniji od čemera bio.

A kad oluja iza tamnih vrtloga ode,
Osta prazna senka tugu da sokoli
Sva lepota ispari, ko u kapi vode
Od prevelikog jada plavi vidik oboli.

Tiho vetre, juče se plava ptica spotakla,
Stani, cvetovi bi mogli stradati.
Tiho vetre, juče je nekom sreća umakla,
Danas srce želi u tišini plakati.

Bilješka o piscu:
Milka Beba Radeka rođena je u Mihaljevcu  (Korenica, Lika), 29. januara 1936. godine. Osnovnu školu započela je u Korenici, a završila u Beogradu.
Dvije želje u životu joj se nisu ostvarile.
Da završi studije na FLU i da se stalno nastani u rodnom kraju, u Korenici.

Nema komentara:

Objavi komentar